Ovaj
rad analizira ključne izazove za strategijski menadžmnet u eri digitalne
revolucije 21. vijeka. Nevjerovatno brz
rast inovacija iz domena komunikacionih i informacionih tehnologija u poslednjih par decenija promjenio je naše okruženje više nego citava industrijska revolucija. Uz
razvoj informacionih i komunikacionih tehnologija strategijski menadžment mnogih
kompanija je odlučio da iz temelja mjenja svoje strategije. Novo postkapitalističko društvo, odnosno
globalizacija, nije tako sjajna kao što
je mnogi opisuju. Naprotiv , razvojem novih tehnologija i pojavom globalizacije
nastali su mnogu problemi koje niko nije mogao predvidjeti. Masovna otpuštanja radnika i finansijske krize
a ipak kao rezultat imamo veće profite
mnogih multinacionanih kompanija. Kroz
ovaj rad su objašnjeni ovi događaji koji su zasnovani na činjenicama koje su se
dogodile u proteklih 20 godina.
Da bi bolje shvatili šta se desilo početkom 21 vijeka,
i koji je razlog masovnim otpuštanjem radne snage moramo objasniti šta se
desilo u prethodnom periodu. Nakon
drugog svjetskog rata, kada je većina starog
kontinenta bila uništena uslijedio je
period naglog rasta i razvoja , zapošljavanja
, novih inovacija, tehnologija , jednostavno rečeno prosperiteta. U tom period
tržiste nije bilo zasićeno, apsorbovalo je
apsolutno sve što se prozivelo. Pojavile su se ogromne korporacije koje
su zapošljavale desetinama hiljada, pa
cak i stotinama hiljada radnika. Domninantne strategije u tom period su bile
strategije rasta i razvoja. Konurencija nije postojala iz razloga zato što je tržistu bilo potrebno više nego što
su sve kompanije mogle proizvesti. Nakon
ovog perida dolazi do zasićenja tržista,
neke od najvećih kompanija su propale jer nisu predvidjele stagnacju.
Suočene sa mnogim problemima koji su se pojavli nakon zasićenja trzista
uvjedjelo se da su potrebne određene promjene. Sada je konkurencija postala
veoma jaka i svaka nova inovacja je
mogla predstavljati pobjedu nad
konurencijom. Mnoge kompanije su
konkurenciju shvatle ozbiljno i počele
da se okrecu ka novim strategijama odnosno
naglom ulaganju u znanje, učenje i inovacije. Nakon finansijske krize sedamdesetih godina uslijedio je period novih pronalazaka od
kojih je najznačajniji pronalazak
interneta. Internet je bio ključni
pronalazak za nastanak digitalne ere.
Digitalnu eru , koja je nastala početkom devedesetih
godina prošlog vijeka, odlikuju mnoge promjene u okruženju kao što je pojava
elektronskog poslovanja odnosno napretka tehnologije. Elektrnsko poslovanje se odnosi na nekoliko
oblasti poslovanja koje se odnosi na elektronsku trgovinu, elektronske
finansije , elektronske komunikacije i
elektronske usluge. Elektronske usluge
podrazumijevaju obavljanje određenih poslova “na daljinu”. Elektronska trgovina
omogućava potrošačima da kupuju
proizvode sa udaljenih lokacija, iz druge drzave pa čak i sa drugog
kontinenta. Takav vid kupovine
predstavlja često najbrži i najjeftinji način kupovine. Pojava interneta i elektronskog poslovanja
je omogućila pojavu novih, još
modernijih tehnologija, soficistirane računarske
opreme i robota. Uvođenje robota u
proizvodnju je promjenilo način poslovanja velikih kompanija pogotovo u auto
industriji i avio industriji. Mnoge kompanije su iskoristile elektrnsko poslovanje u smislu upravljanja na
daljinu, te su počele alocirati svoju proizvodnju širom svijeta tražeci
jeftiniju radnu snagu, jeftnije
materijale a ujedino I približavanje proizvodnje novim tržištima.
Prednost elektronskog poslovanja
ogleda se i u tome što smanjuje troškove
komunikacije I smanjuje potrebe kompanije da otvaraju sjedišta u svakoj državi ili kontinentu na kojem posluje jer su
sada u mogućnosti da upravljaju svim
proizvodnim pogonima širom svijeta iz
jednog centra odnosno jedne drzave.
Tehnološki proces je doveo do pojave globalizacije.
Globalizacija predstavlja poslovanje kompanija preko nacionanih granica, odnosno širom svijeta. Proces globalizacije donosi nove prilike
kompanijama ali isto tako i mnoge probleme. Dakle, mi zaklučujemo da su
kompanije ulaganjem u inovacije i znanje doprinjele procesu globalizacije ali
ujedino su same sebi stvorile nove probleme. Ti problemi su se odnosili na jos
veću konkurenciju među već postojećim konkurentima. A jedan od najvecih problema je bio
pronalazak novih ljudskih resursa koji bi uspješno upravljali djelovima
kompanija na drugim kontinentima i u drugm državama. Iz nase perspektive je jasno da su se nagli
razvoj tehnologije i globalizacija odvijali istovremeno, ali u tom trenutku
mnoge kompanije nisu bile svjesne tog simultanog događaja. Pojedine korporacije koje su to primjetile mogle su da iskoriste mnoge
prednosti tehnologije i tako riješe problem nedostatka kvalitetnih ljudsih
reusrsa u drugim zemljama tako sto bi koristile elektrosnko upravljanje
“na daljinu”.
Globalne kompanije su naglo rasle , povećavale
profit i povećavale broj zaposlenih . Za ovaj napredak su zaslužne i globalizacja i napredak
tehnologije. Uskoro se globalno tržište zasitilo i konkurencja je postajala sve
jača i jača. Sa konstantnim rastom životnog
standarda, rastom plata , rastom socjalnih izdataka za kompanije dolazilo je
do poteškoća u poslovanju. Dok je
isvremeno napredovala tehnologija i pojavljivale su se soficistirane mašine i
roboti koji su mogli zamjeniti stotine ,cak i hiljade radnika. Pojavila se potreba za novim
strategijama. Strategijski menadžmnet mnogih kompanija je odlucio da pređe sa strategije rasta na strategiju
smanjivanja broja zaposlenih. Kao očigledan
dokaz imamo podatak da je grupacija Daimler AG
2000. godine zapošljavala 480.000 radnika (Izvor : Finansijski izvještaj
Daimler AG za 2000godinu) a 2013. gdine su zapošljavali samo 243.000
radnika (Izvor : Finansijski izvjestaj Daimler AG). Dok se profit
iste kompanije u 2013 godini povećao
u odnosu na 2000 godinu .Gotovo identične
poteze su napravile sve multinacionalne kompanije . Povećanje produktivnosti i
profitabilnosti ovih multinaconalnih kompanija
uz duplo manje angažovanje radne
snage direktna je posljedica promjena u strategijskom menadžmnetu.
Zamjena postjeće radne snage
robotima i modernim mašinama nas podjsjeća na industrijsku revolucju
kada su na sličan nacin mnogu ljudi ostali bez posla i kao da se istorija vrti
u krug. Mnoge kompanije su platile
ogromne kazne za masovna otpuštanja ali
izgleda da su postigle svoj konačni cilj koji se odnosio na bolji kvalitet
proizvoda, manji troškovi ,veci profit I veća konkurentnost.
Sa daljim procesom razvoja tehnologije i rasta globalizacje dolazi do sve većeg znanja, do
sve većih inovacija i do novih informacija.
Pojava “pametnih” softvera, odnosno softvera koji su sposobni da uce
promjenio je mnoge kopanije iz
korijena. Ugradnjom “pametnih” softvera
u mnoge mašine, kao što su avioni, brodovi, roboti u proizvodnji pomoglo je mnogim kompanijama da naprave ogromne
uštede prilikom obučavanja ljudskih
resursa. Kao primjer mozemo sagledati
upotrebu “ pametnih “ softvera u avio industriji. AirBus A380 je najmoderniji putnički avion čiji
softver šalje podatke svog leta drugim AirBus
A380 avionima. Drugi avoni koji su
kopirali podatke sa prvog leta su
sposobni da autnomno, bez uravljanja pilota ponove isti let kao prvi avion,
iako nikada nisu letjeli. Takođe da uspješno polete i da uspješno slete bez upravljanja pilota .Takvi softveri su pomogli mnogim avio kompanijama
da smanje troškove obuke pilota, da ubrzaju proces regrutovanja novih pilota i
automatski da smanje mogućnost greške prilikom leta. Sve ove nove inovacije, nove tehnologije koje
su se pojavile u poslednjih nekoliko godina su pomogle mnogim kompanijama da
povećaju svoje profite a isto tako da smanje troškove.
Ukratko smo vidjeli kako su kompanije konstantnim promjenama svojih strategija,
konstantnom prilagođavanju novom okruženju i konstantnom mjenjanju tog novog okruženja
uspjele da se izbore sa svim problemima i da sa manje angažovanih inputa
ostvare bolje rezultate. Nije lako promjeniti strategiju preko noći a
mnogi su to uspjeli. Ključni izazovi za mnoge strategijske menadžere kompanija
su se odnosili na prepoznavanje novih prilika i na prepoznavanje novih
pretnji. U eri dgitalne revolucije nije
bilo jednostavno donjeti odluku o
smanjenu ljudskih resursa i uvođenju sofiistirane opreme u proizvodnju.
Jer mnogi menadžeri nisu mogli u tom trenutku da prepoznaju šta će se desiti u
budućnosti. Velika je vjerovatnoća da bi
menadžeri donjeli neke druge odluke kada bi imali mogucnost da iz današnje
perspektive posmatraju deset ili dvadeset godina unazad. Danas se govori o
nekoj “vještačkoj inteligencji” i vjerovatno sada strategijski menadžeri mnogih kompanija razmišljaju kako da mjenjaju
svoje strategije i traze nacine kako da
iskoriste potencijane mogućnosti “vještačke
inteligencije” da bi postigli svoje ciljeve. Mi nismo sigurni sta će se desiti
u narednih par godina, nismo
sigurni u promjene koje se trenutno dešavaju,
jer nemamo mogućnost da ih sagledamo cjelokupno. Jedno je da smo sigurni da
više nepostoji jedna strategija
koje jedna kompanija treba
striktno da se drži. Svakodnevno se
desavaju neke promjene koje nas tjeraju
da danas mislimo drugačije nego što smo mislili juče. Dok mnogi zagovaraju sve veću upotrebu “vještačke inteligencje” u
svim sferama našeg života ,drugi upozoravaju na pretnje koje dolaze sa razvojem
“vještacke inteligencije”. Poznati fizičar Stehen Hawking izjavio je za novinarsku agenciju BBC da : “ Razvoj pune
vještačke inteligencije može označiti kraj ljudske vrste “ .(BBC intervju 02.
Decembar 2014. http://www.bbc.com/news/technology-30290540 )
Ova izjava nam daje za pravo da razmislimo da li mi to u želji da pronalazimo
nove tehnologije ustvari sami sebi kopamo jamu.
Da li mozda postoji način da
ljudi upravljaju “vještačkom inteligencijom”?
Ako zaista postoji način da ljudi upravljaju “vještačkom inteligencijom”
zašto je onda nazivamo “vjestackom inteligencijom”? Mi nismo u prilici da iz ove perspektive sa
sigurnošću tvrdimo šta će se desiti u budućnosti sa naukom i razvojem tehnologije. Isto tako strategijski menadžment nije mogao
sigurno predvidjeti dešavanja prije nastanka digitalne ere. Ali strategija je
fleksibilna veličina i strategija se
moze promjeniti svakog trenutka. Kao sto
znamo strategija predstavlja alat i
tehnike kojim postižemo naše krajnje ciljeve.
Ukoliko dođe do promjene u okruženju mi moramo mjenjati naše alate i naše
tehnike da bi što kvalitetnije i što prije ostvarili naš cilj. Ključni izazovi za strategijski menadžment u digitalnoj eri se odnose na što veći broj
promjena u okruženju i na njihovo prilagođavanje. Nevjervatno je kako danas informacije brzo kruže i ukoliko već
“danas” ne iskoristimo priliku “sutra” će
biti kasno. Isto tako ne možemo
precizno tvrditi koji su ključni izazovi u eri digitalne revolucje za strategijski
menadžment jer digitalna era još
traje. Digitalna era je tek počela, tek
se stvaraju novi problemi i pronalaze se nova riješenja. Samo oni koji budu svakodnevno presipitivali
svoje odluke, mjenjali strategije moći će uspješno da se izbore sa digitalnom
revolucijom.
Iz svega do sada rečenog, mi možemo
zaključiti da svaka era u ljudskoj istoriji nosi podjednake izazove za
strategijski menadžment kao i u eri
digitalizacije. Kao neke generalne izazove za strategisjki menadzment u
digitalnoj eri možemo izdvojiti
globalizaciju i tehnologiju.
Globalizacija i tenologija rastu simultano i utiču jedna na drugu. Bez
razvoja tehnologije ne bi bilo razvoja globalizacije a isto tako bez globalizacije ne bi bilo dovoljnog razvoja
tehnologije. Sve interakcije između globalizacije i
tehnologije dovele su do promjene nacina upravljanja preduzećima i do promjene
našeg svakodnenog života. Ubrzan
razvoj tehnologije, ubrzana
globalizacija ima za posljedicu sve više
izazova za strategijski menadžment. Dakle zaključujemo da su glavni izazovi
strategijskog menadžmneta prilagođavanje na novo okruženje. Budućnost koja dolazi dnosi sa sobom još veće probleme, jos veće
izazove, još bolje tehnologije. Na nama je se izborimo sa svim nevoljama i prilikama koje nam dolaze ali
jedno je sigurno, da bez praćenja novih trendova i novih tehnologija nećemo
uspjeti naći najbolje odgovore na izazove koji nas očekuju.
No comments:
Post a Comment